A što kad je protivnik blesav k’o pajser i sam sebe pokopa površnim ili pogrešnim argumentima? Trik 21 kaže da je loše upozoravati da su argumenti bili traljavi jer je to komplicirano za pokazivati - već da se ih se treba napasti podjednako nerazumno i površno - cilj nije istina, već pobjeda.
Nekad će protivnik sve lijepo argumentirati i ostaviti nama da donesemo jedini mogući zaključak - trik 22 kaže da bez obzira na sve to moramo odbaciti tvrdeći tvrdeći da zaključak samo izgleda očit - ali da je to zapravo logička greška. Upornim odbacivanjem očitog ćemo iziritirati protivnika da počne pretjerivati u svojim tvrdnjama - trik 23 kaže da ga tu dočekamo.
Ako pak ne pretjera, onda mi njegove tvrdnje razvlačimo preko svake mjere dok ne postanu suprotne samima sebi - i tada, odbacimo ne samo njih nego svaki zaključak koji je njima htio argumentirati - to kaže 24. Trik 25 nas vraća na prethodan slučaj pretjerivanja i generalizacije - dovoljno je pronaći samo jedan protuprimjer (izgleda uvjerljivo, zar ne?).
Nekad imamo sreće i to treba dobro iskoristiti. Trik 26 kaže da ako možemo okrenuti ploču (misli se na šahovsku ploču, a neki kažu i pilu naopako) odnosno da se argumenti mogu okrenuti protiv protivnika - da to svakako i napravimo.
Ako se protivnik naljuti zbog neke naše tvrdnje, trik 27 je da nastavimo lupati po istom još upornije (tko bi to rekao). Sretna okolnost je i ako imamo publiku nestručnjaka za temu o kojoj se diskutira - onda je odlična fora ismijati protivnika zapravo pogrešnom tvrdnjom. On će se od tog trika broj 28 pokušati obraniti objašnjavanjem ne razumijevajući da je i to dio trika - publika je potpuno nezainteresirana za njegova dugačka i dosadna opravdavanja. (Zvuči poznato? Ima još.) Trik 29 nam kaže što kad vidimo da argumenti nisu na našoj strani - da je najbolje promijeniti temu, ali tako da izgleda kao da je ta nova tema najvažnija stvar za ovu raspravu i da ispravljamo bitan propustom što je do sad nismo dotakli.
Sad smo već blizu kraja - trik 30 kaže da u argumentaciji ne ciljamo na razum protivnika, već da se pozivamo na autoritete (za ovo ne samo da znam da radi prokleto dobro, već još bolje znam da obrnuto gotovo nikad ne radi). Kad nam je publika nestručnjaka naklonjena, ništa ne radi tako dobro kao pravljenje blesavim - trik 31 - ako nemaš odgovor na poantu protivnika, najbolje je reći da je ovaj rekao previše pametnu stvar i da mi jednostavno nismo u stanju razumjeti nešto tako pametno.
Trik 32 je ljepljenje etiketa - od ustaša i komunjara do znanstvenih inkvizitora - radi bez greške.
I 33 je popularan kod nas - da su tvrdnje (u teoriji) u redu, ali da je zaključak (u praksi) netočan ili barem neprovediv. Trik 34 je jednostavno prekrasan - ako odjednom primijetimo da je protivnik počeo koristiti ove trikove - znači da smo smo ga pogodili u bolno mjesto i da to trebamo nastaviti. Možda ga se uspije i preokrenuti, koristeći trik 35 u kojem se ne napada argument i njegovu logiku, već ih se pokuša dovesti u kontradikciju sa samom motivacijom protivnika. Ako protivnik očito nema pojma, trik 36 kaže da ga treba zasipati golemom količinom tvrdnji koje ne može lako provjeriti.
Posljednja dva trika sam najčešće susretao. Broj 37 kaže da kad protivnik ima pravo, ali koristi pogrešan argument - napadnemo taj argument i zaključimo da smo u pravu mi. Radi svaki put. Trik 38 je najjednostavniji trik na ovom popisu kojeg svatko zna i može koristiti - što je protivnik jači, udaramo to niže - zajedljivim i grubim komentarima te osobnim uvredama. Nikako se ne uspijevam tome načuditi, ali i ovo radi kao švicarska urica.
Dobro, sad znamo. Što ćemo s tim znanjem?
Zapravo - ne znamo. Ove stvari ne bi radile tako efikasno kad bismo ih mi mogli jednostavno prepoznati kao trikove koje netko po potrebi izvlači iz šešira. Većina nas zapravo nasjedamo na ove fore kao mala djeca - prepoznajemo ih eventualno kad smo mi u ulozi protivnika jednog ovakvog igrača. A i tada smo previše zauzeti nekuženjem što i kako je sve ispalo tako naopako za nas, i kako drugi ljudi mogu biti tako glupi, da bismo mogli skužiti da smo samo propisno izšopenhauerani.
Dakle, ovo nije kraj, nego početak priče. Priče koja bi nam na kraju balade trebala pomoći da bolje razumijemo što nam se dogodilo - jer svakom se prije ili kasnije dogodi da ispadne blesav u nekoj raspravi. I, još važnije, da kad se nađemo u situaciji da budemo publika nestručnjaka - što najčešće i jesmo - razmislimo koliko je utemeljen na stvarnosti naš osjećaj da su argumenti jednog od one dvojice što se tamo prepucavaju jači od argumenata onog drugog.
Za kraj
Malo smo skrenuli od našeg rasporeda, ali će sve biti odrađeno kako je unaprijed planirano.
Sada nam slijede lekcije poput screen casta, moći recenzija i tehničkoj pripremi.
Nema komentara:
Objavi komentar