Pripreme za razvoj softvera(19)

Kako pobijediti u raspravi, bez suvišnih zašto? (1.dio)

Malo odmora od programiranja i slušanja vaših želja odrađujemo jedno jako zanimljivo područje.

Ne znam nikog tko bar jednom nije imao osjećaj da ima pravo oko nečeg ali u to ne uspijeva uvjeriti druge. No postoje neki ljudi koji naizgled uvijek imaju pravo - to jest, barem dok ne razmislimo malo bolje - ali do tada je već prošla baba s kolačima, a mi smo pristali na nešto što nam baš i nije trebalo u životu. Kako oni to rade?
Njemački filozof Arthur Schopenhauer sastavio je listu trikova kojima se može napraviti baš to - smuvati protivnika i, što je još važnije, publiku. Naravno, izvorna ideja sakupljanja i objavljivanja tih trikova bila je u tome da ih ljudi nauče prepoznavati i nekako im se othrvati, no izgleda da su za njih prvenstveno zainteresirani oni koji ih žele koristiti. Lista nije kratka pa ćemo u prvom djelu navesti samo nekolicinu trikova. Nadam se da će vam se svidjeti.

Počinjemo sa starim dobrim trikom - pretjeranom generalizacijom. Čovjek nešto kaže, a mi to razvučemo kao sažvakanu gumu za žvakanje pa napadamo te komade rastegnute do pucanja.
Drugi trik je hvatanje za riječ koja je protivnik spomenuo, a koja nema previše veze s temom - dakle, skretanje s teme (danas bi rekli, off topic).
Trik broj tri kaže da se odgovara na nešto što te protivnik uopće nije pitao (kako je to formulirao Robert MacNamara - ne odgovaraj na ono što je bilo pitanje, već na ono što bi htio da je bilo).
Četvrti trik je da prvo nadugo i naširoko objašnjavamo prije nego kažemo ono što je bitno (oni koji me znaju, znaju da me ovaj zabolio). Ukoliko bolje poznajemo protivnika, možemo koristiti i
peti trik - da njegova uvjerenja ili svjetonazor okrenemo protiv tvrdnje koju on iznosi ili stvari za koju se zalaže. Ako ga ne znamo dobro, nema veze, jer broj šest kaže da zbunimo protivnika korištenjem riječi drugog značenja od onih koje je on koristio (i kasnije se vadimo da je to sve ionako isto).
Sedmica kaže da protivnika zasipamo bujicom pitanja i tek onda kažemo našu tvrdnju, a ako to ne upali - uvijek ga možemo, kao u osmici, pokušati naljutiti (a ljut čovjek će lakše pogriješiti). Mnoge ljude će naljutiti trik broj devet, u kojem nakon protivnikovog duljeg obrazloženja zaključimo - baš suprotno (pravimo ga blesavim). Ako je protivnik stvarno kvalitetan i za svaku našu tvrdnju nađe adekvatan odgovor, možemo pokušati trik deset - u kojem onda od protivnika tražimo da dokaže da ne stoji suprotno od onog što mi tvrdimo. No ako ni mi nismo za baciti, onda će trik 11 biti prava stvar za nas - ukoliko se protivnik složi s nekim našim tvrdnjama - ne treba insistirati na raspravi o ostalima, već se kasnije treba praviti da je ovaj potvrdio čitavu argumentaciju i zaključke.
Broj 12 se koristi kad treba malo začiniti rasprave koje nisu o konkretnim ljudima (kako je ono išlo: veliki ljudi raspravljaju o idejama, obični ljudi o događajima, a sitne duše o drugim ljudima) - tada je dobro koristiti pojmove koji već sami nose značenje i nakon kojih je dodatna argumentacija nepotrebna (poput fanatik, indoktrinacija, plutokracija). Uvijek je dobro koristiti vješto izabrani kontrast, što kaže i 13-ica, pa je sivo uz crno - bijelo, a isto to sivo uz bijelo - crno.

Trik 14 je trivijalan - blefiraj, blefiraj, blefiraj. No ako to želimo napraviti na vrhunski način, 15 nam u tom slučaju omogućuje da napravimo to malo remek dijelo - postavljanje zamke: kad nešto ne možemo dokazati, umjesto toga pitamo protivnika nešto očito s čim se mora složiti. Ako skuži zamku i ne složi se - ispada blesav, a ako se složi - e tad blefiramo da je to imalo nekakve veze veze i tupimo po svojem. Za ovo izvesti kako treba, treba biti poseban tip čovjeka. A kad smo već kod toga, trik 16 je prava stvar - što god da protivnik predloži - mi se potrudimo pronaći da je to u kontradikciji s nečim što on inače radi, predlaže, ili jednostavno propušta raditi.

Nekad imamo kvalitetne protivnike - što ćemo s takvima? 17 kaže da kad nam protivnik dobro odgovori, mi zamutimo vodu insistirajući na alternativnim značenjima riječi koje koristi. A ako je stvarno dobar - 18 kaže da mu jednostavno upadamo u riječ kako ne bi mogao doći do poante. Ako je unatoč svemu nekako došao do poante - i prisiljeni smo odgovoriti na jasno postavljeno pitanje, jedino što nam preostaje - kaže trik 19 - je da pokušamo biti što općenitiji u odgovoru - pa se možda stvar dovoljno razvodni. Protivnik je nekad toliko dobar i samouvjeren da će se složiti sa skoro svim našim tvrdnjama - no trik 20 nas upozorava da mu ne prepuštamo donošenje zaključka - umjesto toga zaključak iznosimo mi na način kao da se protivnik slaže sa svime što ćemo reći.

Evo toliko od nas u prvome djelu, vidimo se u drugome.