Danas ćemo raditi bistabile i registre.
Za svaku znamenku broja treba neki elektronički
element s pomoću kojega ćemo znamenku zapisati. Očito je da element mora imati
onoliko mogućih stanja koliko ima znamenaka u sustavu koji smo odabrali. U binarnom
sustavu koriste se samo dvije znamenke, stoga element, s pomoću kojega
prikazujemo pojedinu znamenku, treba imati samo dva različita stanja.
U memoriji računala koristimo se osnovnim
elektroničkim sklopom koji oponaša rad sklopke, a to je bistabil. Konstruiran je tako da trajno ostaje u jednome stanju sve
dok se pod utjecajem kakvoga signala ne prebaci u drugo stanje. Svako stanje
određeno je razinom napona: kada je na bistabilu niži napon (dogovorno oko 0 V),
smatramo da prikazuje znamenku 0; kada je na njemu viši napon (oko 5 V),
smatramo da prikazuje znamenku 1.
Za razliku od digitalnoga
sustava, u kojem ne postoje međustanja, u analognome
sustavu može se postići bilo koja vrijednost između krajnjih
vrijednosti. Tlak, temperatura i jačina zvuka primjeri su analognih veličina.
Jedan bistabil uvijek pamti jednu binarnu znamenku
(0 ili 1), odnosno jedan bit.
Ako želimo pohraniti broj od n bitova, trebat će
nam n povezanih bistabila. Takvu skupinu povezanih bistabila zovemo registar. Uobičajene duljine registara jednake su
potencijama broja dva – 8, 16, 32 i 64 bita.
Duljinu od 8 bitova zovemo jedan bajt. Za dvije različite veličine koriste slične
oznake: malo b za bit, veliko B za bajt.
Elektroničku memoriju možemo zamisliti kao niz registara jednake duljine.
Duljinu registra nazivamo riječ, a ta duljina
ovisi o broju bitova koje procesor može obraditi u jednom koraku. Današnji
procesori osobnih računala rade sa 64-bitnim podacima.
U tablici su navedene su mjerne jedinice koje su danas u uporabi i njihovi
odnosi.
1kB (kilobajt)
|
1024 B
|
1MB (megabajt)
|
1024 KB
|
1GB (gigabajt)
|
1024 MB
|
1TB (terabajt)
|
1024 GB
|
1PB (petabajt)
|
1024 PB
|
1EB (eksabajt)
|
1024 EB
|
Broj različitih podataka
koji možemo spremiti u registar:
S jednim bistabilom
možemo prikazati dva (21) različita podatka: 0 i 1.
S dva povezana bistabila
možemo prikazati četiri (22) različita podatka: 00, 01, 10, 11.
S tri povezana bistabila
možemo prikazati osam (23) različitih podataka: 000, 001, 010, 011,
100, 101, 110 i 111.
S N povezanih bistabila
možemo prikazati 2N različitih
podataka.
U 64-bitnom registru
možemo prikazati 264
različitih podataka.
Nema komentara:
Objavi komentar